Nakon samo nedjelju dana od kako je postao premijer, Abazović potvrđuje naše sumnje da će sa tog mjesta imati paralelnu agendu, onu koja je odgovara interesima naše, nego nama susjedne države i njenom predsjedniku Aleksadru Vučiću, koji je u konačnom i aminovao ulazak u manjinsku vladu njegovih političkih pulena, koji u istoj imaju ubjedljivu većinu. Za razliku od “Evrope sad” kojom nam je mahao bivši premijer, novi nam preko Otvorenog Balkana nudi “Vučića sad”! Zato uostalom SD nije zarad fotelja želio da preuzima odgovornost za Vladu u koju zbog prevelikog uticaja Vučićevih političkih poslušnika, ne vjeruje.To je danas saopštio generalni sekretar SD Miloš Čelanović.
Sada je jasno zašto u sporazumu o formiranju 43.Vlade Crne Gore ne stoji da se odluke o strateskim državnim pitanjima donose konsenzusom već “kvalifikovanom” većinom (iako niko ne zna što je to-vjerovatno ljepši termin za preglasavanje). Zato je i bilo potrebno da SNP i URA imaju ubjedljivu većinu.
Naime, juče je Premijer izjavio da se zalaže za Otvoreni Balkan! Ova izjava zasluzuje dublju analizu. Dakle, Otvoreni Balkan (na početku ime je bilo Mini-Šengen) je klasično političko pitanje,a ne inicijativa ekonomskog karaktera kakvom se želi predstaviti i za Crnu Goru je malo toga iz ove inicijative što bi nam išlo u prilog, obzirom na naše specifično manje tržište i stepen uskladjenosti propisa sa EU i Svjetskom trgovinskom organizacijom-STO. (Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija su članice STO, dok Srbija, BiH i Kosovo nijesu).
Obaveze koje prostiču iz članstva u STO u suprotnosti su sa Otvorenim Balkanom!
Primjera radi, carinske stope su različite od zemlje do zemlje,u zavisnosti od potreba tržišta. Crna Gora i Albanija imaju izuzetno niske carinske stope na neke proizvode dok se neki domaći proizvodi štite većim carinskim stopama. Ukoliko bi morali da uskladjujemo odnosno smanjimo carinske stope i tih proizvoda koje štitimo, doveli bi u rizik sopstvene proizvodjače! Uz to Svjetska trgovinska organizacija ne poznaje status zajedničkog tržišta članice i nečlanice.
Takodje, prihvatanjem ideje Otvoreni Balkan odričemo se kontrole na granicama i time značajno povećavamo rizik u borbi protiv organizovanog kriminala i šverca.
Ne manji problem je i povećanje rizika od nebezbjedne hrane-propisi koji se tiču bezbjednosti hrane nisu uskladjeni. Srbija, kao veliki proizvodjač hrane, dozvoljava mnogo veći stepen alfa-toksina koji se toleriše u mlijeku, dok Crna Gora štiti svoju manju mljekarsku proizvodnju rigoroznijim kriterijumon. Ako bi uskladili stope sa većim proizvodjačima ugrozili bi svoju proizvodnju.
Crna Gora ima veliku disproporciju u robnoj razmjeni (uvoz mnogo veći od izvoza) i nema nikakav interes za daljom liberalizacijom roba!
Otvoreni Balkan će dodatno opteretiti naše administrativne kapacitete, jer umjesto da se bavimo usvajanjem eveopskih standarda, mi ćemo morati da se usaglašavamo sa regionom koji je daleko i za nas u pogledu usaglašenosti sa Evropskom Unijom!
O Otvorenom Balkanu treba razgovarati argumentima i činjenicama, a ne političkim floskulama i teatralnim nastupima. Jedino tako možemo shvatiti da je ovo i politički i ekonomski štetan projekat po Crnu Goru, i da nije u njenom interesu. Naprotiv.