Prije svega moram izraziti čvrsto saglasje sa ocjenom da su bezbjednosne okolnosti u Crnoj Gori osjetljive. A osjetljive su od onog trenutka kada su ljudi poput ministarke Injac zauzeli ključne pozicije u bezbjednosnom sektoru u našoj državi. Takvo urušavanje ovog sistema, kao u proteklih godinu i nešto dana, Crna Gora ne pamti.

Od odlazeće ministarke odbrane tražimo odgovor na sljedeće pitanje – zašto je ona lično zaustavila dostavljanje informacija i prijedloga Odluka Savjetu za odbranu i bezbjednost, koje je Generalštab pripremio još u četvrtak, 24. februara, kako bi se Savjet izjasnio prije sastanka Načelnika Generalštabova NATO-a koji je održan 28. februara. Kako se izašlo sa zvaničnim stavom na tom sastanku, a da prije toga nije konsultovan, niti informisan Savjet za odbranu i bezbjednost? Napominjem da je infromacije i prijedlog Odluka ministarka dostavila Savjetu tek 1. marta, nakon što je Predsjednik Crne Gore, tj. predsjednik Savjeta, 28. februara uveče pozvao Ministarstvo odbrane i Generalštab Vojske Crne Gore na hitno postupanje.

Dakle, da budem do kraja jasan – ključno pitanje je šta je ministarka odbrane čekala 6 dana u kriznoj situaciji, da o svemu informiše Vrhovnog komandanta i Savjet, i to tek nakon intervencije Predsjednika države. Sasvim je očigledno da se radi o veoma opasnoj opstrukciji sistema koja će, nakon izbora nove Vlade, uvjeren sam biti predmet ozbiljne revizije i istrage. Kao i, uostalom, mnogo toga što je ministarka Injac činila u svom mandatu.