POSLANIK SD-A BORIS MUGOŠA ZA DNEVNE NOVINE: KORIGOVATI PREDLOŽENI MODEL DODJELE SREDSTAVA, OBEZBIJEDITI DA SVA DJECA KOJA SU U RIZIKU OD SIROMAŠTVA DOBIJU DJEČJI DODATAK

Predloženi model uvođenja dječjeg dodatka za svu djecu uzrasta do šeste godine nije pravedan, s obzirom da su njime diskriminisana djeca starija od šest godina koja su u riziku od siromaštva, smatra poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša. On u razgovoru za Dnevne novine navodi da bi ovaj model trebalo korigovati na taj način da dječji dodatak dobiju sva djeca kojoj su sredstva neophodna. Kako bi se to realizovalo, ističe Mugoša, potrebno je da se uradi ozbiljna analiza novog koncepta dječjeg dodatka jer, kako napominje, kreiranje rješenja u ovoj oblasti uvijek nosi opasnost da se sklizne u populizam.

DN: Što mislite o predloženom uvođenju dječjeg dodataka samo za djecu do šeste godine?

Mugoša: Kao neko ko se posljednjih desetak godina bavi na direktan i indirektan način problematikom socijalne i dječje zaštite, smatram da je prije same analize predloženog rješenja potrebno objasniti par teza koje su, uglavnom od političara, plasirane u predizbornom i postizbornom periodu. Često se čuje da se dječji dodatak vraća, da se uvodi i sl. To naprosto nije istina jer po postojećem Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti, oko 14 hiljada djece svakog mjeseca prima dječji dodatak u Crnoj Gori, i za te svrhe se iz budžeta na godišnjem nivou izdvaja 4,5 do pet miliona eura. Naravno, svi smo saglasni da treba povećati obuhvat djece koja imaju pravo na dječji dodatak. Takođe, jedno od predizbornih i postizbornih obećanja partija koje sada čine vlast je bilo da će sva djeca do 18. godine (njih je prema određenim procjenama na 1.1.2020. bilo oko 143.000), odnosno do 15. godine (njih je prema procjenama na 1.1.2020. bilo oko 111.000) dobijati dječji dodatak, kao i da će to pravo moći da koriste sva djeca u porodici. Kao što je javnost upoznata, sada imamo njihov predlog da dječji dodatak dobijaju sva djeca, ali do šeste godine, kojih je prema navedenim procjenama oko 44.000, pri čemu su i oni to pravo ograničili na troje djece u porodici što u krajnjem znači da bi broj korisnika dječjeg dodatka do šeste godine bio manji od 44.000.

Što se tiče drugog dijela predloga kolega iz vlasti, da se iznos dječjeg dodatka poveća za 20 eura djeci kojoj po postojećem zakonu pripada pravo na isti, smatram da je dobar i ima našu podršku. Uostalom, gotovo identičan predlog su poslanici Socijaldemokrata 21. januara (desetak dana prije predloga kolega iz vlasti) predali u skupštinsku proceduru.

DN: Što Vi predlažete?

Mugoša: Mislim da bi cjelishodnije bilo da se odmah usvoji povećanje iznosa dječjeg dodatka za 20 eura djeci kojoj po postojećem zakonu pripada pravo na isti, a što se tiče predloga da se dječji dodatak samo uvede za djecu do šeste godine, njega bi trebalo korigovati. To podrazumijeva da se do kraja marta, jer je inače predloženo da primjena novih iznosa dječjeg dodatka počne od jula, uradi ozbiljna analiza novog koncepta dječjeg dodatka jer kreiranje rješenja u ovoj oblasti uvijek nosi opasnost da se sklizne u populizam. Analizu treba uraditi kroz saradnju sa međunarodnim institucijama, stručnjacima iz oblasti socijale i finansija, NVO koja se bave problematikom roditelja i djece. Moje mišljenje je da treba ići u pravcu da kriterijum za određivanje kome pripada i u kojem iznosu dječji dodatak bude visina prihoda porodice u kojoj djeca žive (kao npr. u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji…). Na taj način bi prepoznali gotovo svih 45.000 djece koja su u riziku od siromaštva (a ne 14.000 kao što je sada slučaj) i koja bi od jula primala dječji dodatak. Siguran sam da bi otprilike 14 miliona eura godišnje koliko bi se izdvajalo za predloženi dječji dodatak za djecu do šeste godine, imalo mnogo više pozitivnih efekata ako bi se usmjerilo na onu djecu uzrasta do 18 godina kojima je to zaista neophodno. To bi svakako u situaciji realno ograničenih finansijskih mogućnosti, bilo pravednije i solidarnije.

DN: Kakvo je Vaše mišljenje o univerzalnom dodatku, odnosno dodatku za svu djecu?

Mugoša: Što se tiče univerzalnog dječjeg dodatka (za svu djecu) ili kvaziuniverzalnog (dodatak za svu djecu ispod određene starosne granice), a koji bi podrazumijevao između 40 i 50 miliona eura godišnje za tu namjenu u budžetu, to bi trebalo da bude krajni cilj koji podrazumijeva jači, stabilniji i održiviji sistem javnih finansija i društveni ambijent u kojem nije prisutno ogromno socijalno raslojavanje koje je nažalost sada veoma izraženo. Takođe, takvi modeli bi vjerovatno podrazumijevali i uvođenje većih poreskih i drugih opterećenja za one koji imaju više.

DN: Da li očekujete da će Vaši predloži biti prihvatljivi za vlast?

Mugoša: Ne bih se iznenadio da se i ovaj, čini mi se, konstruktivni predlog relativizuje dnevnopolitičkim argumentima. Mislim da je potrebno mijenjati takvu matricu ponašanja. Smatram da je dobra i opravdana inicijativa
kolega iz vlasti o potrebi povećanja broja djece koja treba da primaju dječji dodatak. To se poklapa i sa našim programskim opredjeljenjima. Sa druge strane, postoji sumnja da se požurilo sa predlaganjem konačnog zakonskog rješenja u susret lokalnim izborima u Nikšiću, jer se predlaže da se na sjednici koja je zakazana za 18. februar to izglasa a da se primjenjuje od jula. Imaju kolege iz vlasti priliku da pokažu da nije tako, jer su i relevantne NVO i stručnjaci iz raznih oblasti istakli određene dileme i ukazali takođe na potrebu da se koriguje predloženo rješenje o uvođenju dječjeg dodatka samo za djecu do šeste godine.

DISKRIMINACIJA NA DVA NIVOA
Mugoša navodi da, što se tiče samog predloga izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti kojim se predviđa da djeca do šeste godine dobijaju dječji dohodak, postoje dvije ozbiljne dileme.

Prva dilema se odnosi na obuhvat djece, samo do šeste godine, ako se zna da je po međunarodnim standardima, ali i po našem Porodičnom zakonu (član 5, stav 1) dijete svako lice do navršenih 18 godina. Takođe, u članu 7 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti je kao jedan od principa socijalne i dječje zaštite navedena zabrana diskriminacije korisnika po osnovu starosti. Osim toga, ako posmatramo djecu u kategorijama predškolskog i školskog uzrasta, novčane potrebe su veće za djecu školskog uzrasta i one rastu sa povećanjem godina djece”, kazao je Mugoša.

Zbog svega navedenog je, ističe, veoma upitno definisanje navedene granice do šeste godine.

Ako još pogledamo suštinu Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, koja je definisana u članu 2: Socijalna i dječja zaštita je djelatnost kojom se obezbjeđuju i ostvaruju mjere i programi namijenjeni pojedincu i porodici sa nepovoljnim ličnim ili porodičnim okolnostima, koji uključuju prevenciju, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku”, onda se postavlja i logično sistemsko pitanje da li dodatak za svu djecu treba da bude dio ovog ili nekog posebnog zakona (npr.u Hrvatskoj i Srbiji je dječji dodatak dio posebnog zakona). Naravno, ostaje otvoreno pitanje i broja djece u porodici koja mogu da ostvaruju pravo na dječji dodatak, pri čemu u tom segmentu ima različitih uporednih iskustava”, ističe Mugoša.

Druga dilema je, prema njegovim riječima, da li je ovaj predlog socijalno pravedan jer se i to čuje kao argument od
strane onih koji predlažu ovakvo rješenje.

Prema podacima MONSTATa (SILC 2018), svako treće dijete (od 0 do 18 godina) u Crnoj Gori je u riziku od siromaštva. To je negdje oko 45.000 djece. Po postojećem zakonskom rješenju pravo na dodatak za djecu može ostvariti dijete: korisnik materijalnog obezbjeđenja; korisnik dodatka za njegu i pomoć; korisnik lične invalidnine; bez roditeljskog staranja; čiji je roditelj, usvojilac, staralac, hranitelj, odnosno lice kome je dijete povjereno na njegu, vaspitanje i obrazovanje kao korisnik materijalnog obezbjeđenja zasnovao radni odnos na osnovu sporazuma o aktivnom prevazilaženju nepovoljne socijalne situacije. Takve djece koja primaju dječji dodatak je na mjesečnom nivou 14 hiljada, što znači da preko 30.000 djece u riziku od siromaštva ne prima dječji dodatak i po mom mišljenju prioritet mora biti da toj djeci obezbijedimo dječji dodatak. Na taj način bi dječji dodatak primalo oko 45.000 djece (od 0 do 18 godina), koja su u riziku od siromaštva odnosno djece kojoj su zaista neophodna ta sredstva”, navodi Mugoša.

On podsjeća da se već nekoliko godina u Crnoj Gori kroz saradnju sa UNDP-om uspješno realizuje projekat Socijalni e-karton, Informacioni sistem socijalnog staranja koji može poslužiti kao kvalitetan alat za prepoznavanje djece koja su u riziku od siromaštva.

To bi vjerujem bio mnogo socijalno pravedniji model nego predloženi od strane kolega iz vlasti, jer od sve djece do šeste godine koja bi po njihovom predlogu primala dječji dodatak, značajan broj nije u riziku od siromaštva. Za razliku od njih, velikom broju djece koja su u riziku od siromaštva a imaju od 6 do 18 godina ne bi pripadalo pravo na dječji dodatak”, dodaje Mugoša.

Jedno od predizbornih i postizbornih obećanja partija koje sada čine vlast je bilo da će sva djeca do 18. godine (njih je prema određenim procjenama na 1.1.2020. bilo oko 143.000), odnosno do 15. godine (njih je prema procjenama na 1.1.2020. bilo oko 111.000) dobijati dječji dodatak, kao i da će to pravo moći da koriste sva djeca u porodici. Kao što je javnost upoznata, sada imamo njihov predlog da dječji dodatak dobijaju sva djeca, ali do šeste godine, kojih je prema navedenim procjenama oko 44.000

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *