“Moramo strašno da pazimo da ovo spasavanje ne smatramo pobjedom. Ratovi se ne dobijaju evakuacijama. I još jednom je potvrdio britansku odlučnost: Branićemo našu otadžbinu. Ako treba godinama, ako treba sami. Izdržaćemo do kraja, borićemo se na okeanima i morima, sa sve većim pouzdanjem i sve većom snagom, borićemo se u vazduhu, borićemo se na obalama, borićemo se na aerodromima, borićemo se na poljima i na ulicama i na brdima. Nikada se nećemo predati.”, Vinston Čerčil.
Juče na sjednici Vlade, Premijer je u nekoliko navrata citirao Čerčila. Bilo je i nekih drugih citata, poredjenja i metafora, ali njih je svodio na gusarsku terminologoju, pa nijesu vrijedni pomena. Simptomatično je, da voli da koristi stilske figure, koje u kombinaciji sa nekontrolisanim mlataranjem rukama i pojačanim decibelima koji izlaze iz “mudre” 21 milion vrijedne glave, odaju utisak glumca u nekoj nižerazrednoj pozorišnoj trupi iz Surdulice ili Jošaničke banje.
Lažni patriotski i “državnički” naboj koji nam plasira ovaj skiper sa ade Bojane, ubirajući tako jeftine poene kao posljednji “branič” svega crnogorskog i pravoslavnog je više nego iritantan i degutantan. Nakon jučerašnje sjednice Vlade, kada je izglasan temeljni ugovor, prekršen koalicioni sporazum u tom dijelu, jasno je da je Dritan u Crnoj Gori svakoga prevario. Bivše koalicione drugove, profesora Zdravka, svoje birače, građane Crne Gore, nove koalicione partnere, javnost crnogorsku. Jedino nije prevario Porfirija Perića i Matiju Bećkovića, koji će sada moći da organuzuje beogradski špalir, kako bi progresivna omladina SNS-a na rukama nosila Dritana od Beograda na vodi do Dedinja i od Terazija do Vračara.
Na kraju, pozivam ga da pažljivo pročita ovaj Čerčilov citat, nekoliko puta ( kad već toliko voli da citira). To je lekcija iz patriotizma, a ono juče, to je bila izdaja.