Da je Luis Kerol imao vremensku mašinu 1865. godine kada je napisao “Alisu u Zemlju čuda” i da je mogao da putuje kroz vrijeme i posjeti Budvu 2021. god, naziv djela bi sigurno bio drugačiji… Recimo “Carevic u zemlju čuda”.
Predsjednik opštine Budva je u centru medijske pažnje posljednjih nedelju dana, nažalost ne zbog bilježenja vanserijskih brojki i obaranja rekorda iz 2019. godine kada je u pitanju posjeta turista, već zbog nevjerovatnih izjava koje je ovaj nesuđeni kandidat za predsjednika države dao.
Krenimo redom: On reče da je mogao, samo da je htio, da napravi hotel ili 2 u Budvi, gdje bi se dnevno prodavao po 1kg kokaina, ali nije, nije mu bilo do para… Ovu izjavu svi odćutase, i “oslobođeni” mediji, NVO aktivisti kojih više i nema, jer su svi u URI, nezavisni intelektualci… Ovakva izjava nekažnjeno može proći samo u “Zemlji čuda”, ali ne Kerolovoj, već ovoj našoj, novoj Crnoj Gori.
To nije bilo dovoljno, pa smo Carevića mogli vidjeti u društvu trubača iz Guče kako obilazi budvanske ulice, egzaltirano uživajući u 10 leskovačkih ćevapa sa lukom. Ako se vratimo u 2007. godinu kada su u Budvi gostovali “Stonsi”, evidentan je civilizacijski napredak koji je nama “naša borba dala” 14 godina kasnije.
I posljednje, ali ne manje važno, izjavi Bato, da Sveti Stefan treba vratiti Karađorđevićima i ispraviti istorijsku nepravdu koja im je učinjena, ali nikako ne pričati o zemlji koju je on uzurpirao i ne daj bože vratiti je državi.
Sve ove izjave zabrinjavaju još više jer dolaze od čovjeka koji plebira da bude predsjednik Crne Gore, države koju on i njegovi ne priznaju, od koje bi otimali i davali drugima.
U Alisi u Zemlji Čuda je prikazan svijet u kojem ne vlada logika i u kojem se radnje odvijaju kao u snu. Sve je neobično i ponekad nepovezano, te nelogično, ali se prihvata bez suvišnih pitanja, baš kao što u snu prihvatamo neobične situacije. Svaka sličnost sa stvarnim životom u Crnoj Gori u 2021. je slučajna.