“Možete varati neke ljude sve vrijeme i sve ljude neko vrijeme, ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme”. Ovo je rekao Abraham Linkoln, američki predsjednik, a paradigma je funkcionisanja naše Vlade ovih preko 200 dana.

Mislili smo da smo od izbora nove Vlade, prve “slobodne”, “demokratske” i slično sve vidjeli. Od pomjeranja planina pogledom premijera, preko tajnih zaduženja od skoro milijardu eura, gašenja Montenegro Airlines-a, osnivanja nove kompanije za 0 eura, pa poslije toga većeg upumpavanja novca u isti nego što je bilo potrebno da se pomogne MA, kupovine aviona bez motora, plate direktoru MA od 4000€, bonusa od desetina hiljada eura, praznih letove po Evropi, do nesposobnosti menadžmenta Aerodroma da organizuju nesmetan prijem putnika u aerodromskim lukama u jeku turističke sezone, novog pokusaja tajnog zaduženja od još milijardu eura… I tu nije kraj.

Kao u filmu Živka Nikolića, Čudo neviđeno, čuda se ređaju kao na traci. U iščekivanju boljeg života i čarobnog preporoda preko noći, dešava se sunovrat crnogorske ekonomije, pa je najveće ekonomsko dostignuće Vlade povratak u 90-te i raspodjela ulja za 25 000 građana, ubrzo vjerovatno i raspodjela bonova za gorivo, nakon 11. povećanja cijene istog, a da ne govorimo o povećanju cijena svih životnih namirnica, strmoglavom padu životnog standarda naših građana.

Ministar Milatović i dalje sanja kao Živkov junak Šćepan iz filma Čudo neviđeno da će isušiti Skadarsko jezero, tako što će probiti tunel do mora i od jezera napraviti plodnu ravnicu u kojoj će imati 3 žetve godišnje i svi će živjeti srećno i bogato. Ali realnost je, kako to obično biva, drugačija. More je poplavilo jezero nakon što je tunel probijen, egzistencija, imetak, životi seljana su ugroženi i film se završava tako što Šćepan sam plovi po poplavljenom selu.

Neodoljivo podsjeća na bezumnu politiku i put kojim nas ova Vlada vodi. Čudu neviđenom bi još mogli dodati i ministarku prosvjete, nauke, kulture i sporta, koja zbilja “čuda pravi” – smjenjuje one koji nijesu ni bili direktori, imenuje đakone SPC za direktore, smjenjuje nažalost preminule osobe sa mjesta direktora, imenuje, pa nakon 7 dana razrješava partijske aktiviste, imenuje četničke vojvode, zaslužne litijaše… Da je ovo sve plod umjetničke kreacije u Živkovim djelima, mnogo bi bilo. Nego, kako im rekoše njihovi koalicioni partneri – DA SE NE LJUBIMO.