Mnogo je sličnosti (ne naravno slučajnih) između, po svemu sudeći, sada već dvije najgore Vlade u crnogorskoj istoriji – 42. i 43, saopštio je Marko Rakočević, predsjednik podgoričkog odbora Socijaldemokrata.

Od 42. Vlade se u javnosti mnogo očekivalo. Dotadašnja vlast poslata u “prošlost”, došli novi eksperti, ostali nepune 2 godine, napravili haos, ostavili finansijsku pustoš, zadužili nas skoro milijardu eura i otišli da u ‘ladovini populističkog projekta “Evropa sad” formiraju partiju. Nakon njih stigla nova Vlada, dugo čekana. Manjinska. Manjinska i kapacitetom i suštinom.

Šta je ovim Vladama zajedničko? Obje Vlade imaju karakterističnu odrednicu koja će se izučavati u političkoj teoriji, a to je da pravi premijer nije  premijer. U 42. Vladi je to bio Dritan Abazović, stručnjak za bezbjednost i “pomiritelj” biblijskih razmjera. A dobar trend se nastavio i u 43. Vladi.Opet premijer nije premijer. Suština ista, samo forma malo drugačija. Zdravko je imao Dritana, a Dritan ima Vladimira. Sada je stvarni premijer “ekonomski stručnjak” i “ekspert” za  poljoprivredu Vladimir Joković, produžena ruka Aleksandra Vučića, kome je juče u transu zahvaljivao što nećemo biti gladni i što će Vučić omogućiti uvoz hrane i tako spasiti Crnu Goru gladi.

Sve u svemu u Crnoj Gori je zavladala jedna nova politička dogma da premijer nije premijer, da ništa nije kao što izgleda, a izgleda da je mnogo gore. I ova Vlada će, ako je do konstituenata, proći kao i prethodna, a na koncu će SNP vjerovatno tražiti manjinsku podršku od nekog drugog za neku novu Vladu, kada Vladimir riješi da postane Dritan…

Ipak. Želja će ga biti. Izbori se bliže, a samim tim se primiče kraj političkim eksperimentima i igranju sa državom i njenim temeljnim vrijednostima.