Premijer Krivokapić je juče ponosno šetao Nikšićem,dok mu državom šetaju Kobre, agenti BIA i ko zna još čiji tajni agenti, praveći procjenu bezbjednosne situacije u zemlji. Zlonamjerni bi to nazvali okupacijom.
Prvi bezbjednjak se nemušto sakrio iza svojih potpredsjednika koji daju oprečne izjave i zbunjuju građane, ili prosto nije imao vremena jer Kobrama i ostalim agentima pokazuje puteve u i oko Cetinja (sjetimo se špijuna Simijanovića).
O poniženju jedne nezavisne države i NATO članice ni riječi. Strani agenti nesmetano danima krstare Crnom Gorom. Ne smeta to izgleda nikome, a i zašto bi. Za Premijera i njegove smo samo 27. izborna jedinica, pa se i podrazumijeva tako nešto.
Premijer je u Nikšiću juče izjavio da će početkom septembra broj novooboljelih od kovida dostići cifru od 1000 dnevno. Kaže da ga brine to, ali isto ga više brine kako će Porfirije i ostale zvanice bezbjedno stići do Cetinjskog manastira, kako završiti vjersku ceremoniju, a za zdravlje građana ko još brine. Razmišljaćemo nakon 5. septembra.
Sada je važnije u Vili Gorici proslaviti godišnjicu pobjede na izborima, relaksirano nakon podjele po 3l ulja oslobođenim građanima Crne Gore i to sve od para poreskih obveznika.
U prosvjeti stare priče (i dalje ne znamo da li djeca nose ili ne nose maske, da li smijenjeni direktori imaju normu, pola norme ili ostaju bez iste), a u zdravstvu ništa novo (osim što svakog dana po par uglednih zdravstvenih radnika napusti KBC ili neku od bolinica, službi hitne pomoći,čak smo i cijelu stanicu hitne pomoći u Golubovcima ugasili).
Sa 600 zaraženih dnevno smo evropski rekorderi, ali to nije važno dok Jakov i Mickey ne proglase kraj paradajz sezone i dok Porfirije i Joanikije ne slete na Cetinje. Nakon toga ćemo se o jadu zabaviti i kriviti prethodnu vlast za sve loše što se dešava i što će se desiti, manirom propalog studenta kome su profesori krivi jer je opet pao ispit.
Premijer je otišaio i korak dalje, pa je najavio i krivičnu prijavu protiv građanina Veljovića. Možda je sljedeći potez i podnošenje prijave protiv samoga sebe, po ugledu na političkog uzora predsjednika Srbije, koji nakon svake svađe sa samim sobom podnese krivičnu prijavu protiv sebe samoga i tako riješi problem.
Sve ovo što se dešava podsjeća na cirkus, a o odlazećem cirkusu je pjevao i Balašević koji kaže: “Odlazi cirkus iz našeg malog grada,širokim drumom što izlazi na most, odlazi Cirkus i ja se pitam sada, ko je domaćin, a ko je bio gost”.
I sa tim curkusom će otići i premijer i kvazi ministri, cirkusanti, ova nesposobna Vlada, koja će iza sebe ostaviti pustoš u svakom smislu,finansijskom, zdravstvenom, bezbjednosnom, moralnom… Balaševic bi rekao,a ja time i zaključio: “Odlazi fakir i artisti na žici i tužni pajac što bio mi je drag”.