Kada smo pomislili da ne možemo dalje da sistemski propadnemo, sistem nam poručuje da je sunovrat moguć.
Šta nam institucije poručuju kad puste iz pritvora čovjeka optuženog za upad u privatnu kuću žrtve, silovanje i nanošenje teških tjelesnih povreda, kako mediji prenose? Šta nam poručuje sistem, kako se bori protiv rodno zasnovanog nasilja?
Kao potpisnica međunarodnih konvencija, između ostalog i Istanbulske, Crna Gora obavezala se na formiranje sistema podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Ipak, zbog osude okoline i izostanka podrške u institucijama, silovanje kao najteži oblik seksualnog nasilja nad ženama često ostaje neprijavljeno, ili kao i kod ovog slučaja izriču se blage i neprimjerene kazne- ovdje bez obzira na težinu učinjenog djela umjesto pritvora lice je pušteno da se brani sa slobode.
Silovanje ili pokušaj samog djela ostavlja ozbiljne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje žrtve, a u procesu oporavka od izuzetne važnosti su sistem podrške i povjerenje, ovdje odmah na početku samog procesa zbog neadekvatne sistemske reakcije poručujemo žrtvi ovog gnusnog čina da na takav oblik pomoći i zaštite sistema ne može da računa.
To je sramno i nedopustivo. To je porazno za državu i odgovorne pojedince u njoj. Napad na jednu ženu je napad na sve nas, zato pozivamo nadležne da se u hitnom postupku preispita odluka tužioca da dozvoli počiniocu ovih djela da se brani sa slobode.
Ovaj slučaj nas upozorava da je rodno zasnovanog nasilja sve više, a zbog neadekvatne reakcije institucija imamo duplu viktimizaciju-žrtve se u startu osuđuju, propituje se njihova prošlost i ponašanje, sve je pod lupom i traga se za razlozima zašto se to baš njima desilo- pri tome stavljajući teret dokazivanja žrtvi.
Stigmatizacija žrtava rodno zasnovanog nasilja je veoma izražena i obeshrabruje žene da prijave nasilje jer znaju da neće dobiti adekvatnu pomoć i podršku.
Zbog odsustva odgovarajuće reakcije, žrtve silovanja često imaju osjećaj nemoći, nesigurnosti, straha i bespomoćnosti, ali i krivice jer po već opisanoj društvenoj matrici propituju svoje ponašanje koje je predhodilo nasilju. Ovdje imamo i prijavu i dokaze, ali u startu neadekvatnu reakciju.
Pozivamo nadležne da preispitaju slučaj, a u narednom periodu da usmjerimo sve raspoložive kapacitete na unapređenje rada tužilaštava i sudova u pravcu pooštravanja kaznene politike, ali i usmjeravanja pažnje na zaštitu žrtve kroz omogućavanje adekvatne podrške i pomoći u pripremnom postupku i prilikom svjedočenja.
Usmjeravanje aktivnosti na zaštitu žrtve treba da budu prepoznate kao prioritet u daljem zalaganju za adekvatan odgovor na krivična djela seksualnog nasilja.