SD: PREDLOŽENA VLADA BRUKA SAVREMENU CRNU GORU I UGROŽAVA NJEN SEKULARNI KARAKTER

Nakon dvomjesečne tragikomedije i političkog cirkusa kojem smo, na žalost, morali da svjedočimo, te “porođajnih muka” kroz koje su “oslobodioci Crne Gore” u liku trojne koalicije prolazili, dobili smo ne ekspertsku, nego eksperimentalnu Vladu političkog licemjerstva i kukavičluka nove vlasti, kakve nema nigdje na kugli zemaljskoj. Od Vlade povjerenja smo došli do Vlade nepovjerenja, jer je niko iz nove vladajuće većine ne podržava, a glasaće za njen izbor?! One, u kojoj, kako je neko vickasto prokomentarisao, ima manje Crnogoraca i manjinskih naroda nego što je bilo crnaca u vladi južnoafričkog aparthejda. Ali zato se, slučajno naravno, ili eventualno božijim proviđenjem, u njoj našlo gro lica direktno povezanih sa SPC. Preostali, manji dio Vlade, je čitava Crna Gora noćas morala da traži po Google-u. Zato i ne treba da nas čudi to što je jedan od lidera DF-a, svog nosioca liste, nakon što je obznanio imena predloženih kandidata, pozvao da se ne sprda sa državom i biračima. I sa zdravim razumom, dodali bismo. Imajući sve to u vidu, kao i podatak da po prvi put od uvođenja višestranačja u njoj, ukoliko ne prihvate Dritana Abazovića, neće biti niti jednog predstavnika manjinskih naroda, ne možemo a da ne konstatujemo da je predložena Vlada bruka za savremenu Crnu Goru, a onaj ko je podrži na najdirektniji način udara u njeno građansko biće, kojim se ponosimo.

Javnosti je s pravom najzanimljivija potencijalna super-ministarka četiri važna i velika resora, “ugurana” u jedan – Vesna Bratić. Moguća ministarka prosvjete, nauke, kulture, sporta i – čega god još treba nije problem – poručuje ponosno: “Jesam, ja sam nacionalista. Srpski. Ne NO ću belgijski”. I kad joj se oprosti ovo “NO”, jer vjerovatno  katkad od nacionalnog prkosa zatreperi više nego što bi trebalo, postavlja se pitanje zna li žena koja će faktički da vodi trećinu vlade šta je “nacionalizam”. Po definiciji, to je stavljanje interesa svoje nacije iznad drugih. Kako je malo vjerovatno da ona, kao doktor nauka to ne zna, znači da osoba koja će odlučivati o budućnosti djece, kulture, sporta i nauke, zasijeda na tu poziciju sa jasnom porukom da su joj u građanskoj državi interesi jedne nacije  ispred svih drugih.

Gospođa Bratić uzeta je samo kao ilustracija Vlade u kojoj, kako nam bez pardona poručuju Abazović i Krivokapić, neće brojati nikome krvna zrnca. Kojom alhemijom iz nje ispariše svi oni sa državotvornim zrncima, svima je jasno. Jedino je URA i dalje “iznenađena i malo uvređena”.

Ta ista “gamechangerska” URA prevarila je svoje birače i svakog građanina kome je do prije desetak dana obećavala da bude “relaksiran” jer će se oni za sve pobrinuti. Kako su se pobrinuli, sad vidi čitava Crna Gora. Tako što privode kraju predaju Crne Gore velikodržavnom projektu u liku “srpskog sveta”.

Zna to URA i Abazović, koji je izigravao Alena Delona po televizijama prvih 20 dana nakon izbora, ali se zato posljednjih desetak dana nigdje ni lupom nije mogao naći. Sad te “gamechangere” isto lupom njihovi glasači traže po budućoj Vladi.

Posebnu elaboraciju zaslužuje koncept ministarstava u kome su krucijalni resori “sabijeni”, “strpani” i “ugurani” u jedan ili dva. Suludo je i pomisliti da je to radi “racionalizacije”, jer broj zaposlenih će ostati isti ili približan. Prije će ipak biti da je Abazovićev novi najbolji drug Krivokapić htio da svu vlast, u posebno za njegove duhovno-finansijske mentore važnim resorima, maksimalno koncentriše. Dodatno, mandatar se nakon prvobitnog apostolskog objašnjenja broja ministara sad poziva na koncept od 12 ministarstava u Holandiji i Finskoj, ali “zaboravlja” da kaze da u tim zemljama, pored premijera, ima 16, odnosno 18 ministara.

Šta tek reći o licemjerstvu onih koji pripadaju pokretu zelenih i na sva zvona trube o ekologiji i zaklinju se da će “osloboditi” Crnu Goru od malih hidroelektrana, a za ministra se predlaže čovjek čija je glavna referenca to što je kroz njegove ruke prošla svaka koja je do sada rađena širom Crne Gore – za svaku je uradio studiju tehno-ekonomske opravdanosti i originalna idejna rješenja, dok je neke čak autorski zaštitio. Da mu ih ko ne ponese.

Na kraju, svojevrstan skandal je i činjenica da je o trenutno najvažnijoj stvari u državi mandatar poslao… video poruku! Jasno je da je to učinjeno jer se znalo na koliko će ogorčenje javnosti naići ovakva eksperimentalna teokratska vlada, i na koja sve pitanja mandatar ne može da odgovori novinarima i javnosti. U neku ruku ga i razumijemo, pogotovo nakon što vojvoda Mandić, lider najvećeg političkog subjekta u novoformiranoj većini, i to u danu kada mandatar Krivokapić predstavlja kabinet koji će voditi, kaže da ga njegov prijedlog ne interesuje, jer ćemo svakako brzo na izbore. Imajući u vidu avanturizam i neozbiljnost koju je pokazao mandatar i nova parlamentarna većina, i 200 dana im je predugo.

Stoga nam na kraju ne preostaje ništa drugo nego da se, u nedostatku pravih riječi za URA-u, poslužimo filmskim: “Ala ste opravili vladu, svaka vam čast!”. No, od Crne Gore i pored ovakve vlade, neće ostati samo dugmići. Na vašu, i na žalost vaših koalicionih partnera.