1. Prvi put u proteklih 50 godina u državnoj delegaciji koja je položila vijenac na Spomenik partizanu borcu na Gorici povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope nije bio predstavnik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore, jer “nije bilo mjesta”. Kakvu poruku je ovim potezom poslala nova vlast? Takođe, u Parlamentu nije prošao predlog da se na dnevni red stavi Zakon o zabrani fašističkih, neofašističkih i vojnih nacionalističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola. Šta su poruke koje se ovakvim potezima šalju?

Da je ova vlast mudra kao što nije, te da ima dobre namjere kao što nema, ne bi silno vrijeme trošila na politička prepucavanja oko elementarnih stvari koje je čitav civilizovan svijet odavno raspravio pa mu više i nijesu relevantna tema. Ipak, ona u 2021. godini ima gotovo jednonacionalni sastav ministara, među kojima baš onaj koji je zadužen za pravdu i ljudska i manjinska prava relativizuje i ne priznaje dokazani genocid, dok njihove kolege u Parlamentu odbijaju da glasaju za usvajanje propisa koji afirmišu antifašizam. Nakon toga se čudimo kako smo došli do sramotne situacije da se zabranjuje promocija antifašizma u školama, a protiv nastavnice koja je to i ove, kao i svih prethodnih godina učinila, se pokreće disciplinski postupak?! Vjerovatno nam slijedi izjednačavanje partizanskog i četničkog pokreta, a nakon toga ko zna, možda i davanje primata pod državnim pokroviteljstvom ovom drugom.   

I onda neko opoziciji spočitava da nameće te teme? Ne, nego je ova vlast toliko nekontrolisano ostrašćena, satkana na prevaziđenom vrijednosnom diskursu, da čak nije u stanju da pod pritiskom isfingira svoju navodnu evropsku orijentaciju, pa možete tek misliti kakvi su joj pravi svjetonazori koje gaji u “svoja 4 zida”. To je jednostavno jače od njih.

Sa takvim izvrnutim srednjovjekovnim političkim diskursom ne možete očekivati nikakve reforme. Naprotiv. Takva vlada nema kapacitet da vuče društvo naprijed u budućnost, nego nazad u prošlost. Iz koje smo se inače jedva iščupali. Prosto: ako uđete u pogrešan voz, svaka vam je stanica pogrešna. A naša vlada i skupštinska većina jure jednim vrijednosno prevaziđenim vozom.

Jure, ali ne u pravcu reformi u bilo kojoj oblasti, nego u pravcu kohezije i sabiranja svog potencijalnog biračkog tijela kroz pretvaranje nacionalizma u novu religiju. Oni umjesto građanina nameću naciju kao vrhovnu vrijednost oko koje se okupljaju, a nema slučaja u istoriji gdje se takvi pokušaji nijesu završili nesrećno.

2. Kao bivši ministar prosvjete, kako komentarišete to što se sadašnja ministarka Vesna Bratić ne pojavljuje na sjednicama skupštinskog Odbora za prosvjetu. Šta je, po Vašem mišljenju, uzrok njenog odsustva – da li pokušava da izbjegne odgovore oko promjene zakona o obrazovanju, kao i nastavnih programa za crnogorski jezik?

Cijenim da treće uzastopno izbjegavanje pojavljivanja na matičnom skupštinskom odboru dovoljno govori samo za sebe, pa bi moguće svaki dodatan komentar bio suvišan.

Upravo na ovom i sličnim primjerima dolaze do izražaja svjetonazori ove vlade. Ta vlada, što je pokazala kroz preskakanje javne rasprave na svaku moguću temu, jednostavno nema politički kapacitet za dijalog o bilo čemu. Svako suprotno mišljenje za ovakvu izvršnu vlast je prijetnja, koju eliminiše onako kako jedino umije: ličnim napadima ili ukrivanjem.

Takvo ponašanje je uvijek izraz nedostatka argumenata. Jer kad ih imate, radi ste izložiti ih. A ova vlada je svjesna svojih nedostatnosti i na sve načine pokušava da ih prikrije, iako su one tolike da je to, kao što vidimo, apsolutno nemoguće.

Prosto, možete sakriti po koji propust, ali nikako ne možete sakriti da ni u maju nemate budžet za tekuću godinu, da nijeste smislili makar tri nova kapitalna projekta koja će Vladi biti prioritet, da na pragu turističke sezone od koje inače živimo ne znate ni kada ni kuda će nova aviokompanija da leti, da ste za tih nekoliko mjeseci uspjeli da razbijete diplomatsku mrežu, kompromitujete bezbjednosni sektor, anticivilizacijskim stavovima dovedete u pitanje dobrosusjedske odnose sa jednim brojem država, ali i nametnete diskurs koji nas je vratio u devedesete.

Kad je o prosvjetnom resoru riječ, za šest mjeseci nijesmo čuli je li išta urađeno sa desetinama infrastrukturnih projekata koji su im ostavljeni u nasljeđe sa zatvorenim finansijskim konstrukcijama: 7 novih vrtića kroz projekat sa CEB-om, vrtići u Bloku 6, Pljevljima i Ulcinju, te nove podgoričke gimnazije, škole na Zabjelu, City kvartu, Karabuškom polju i mnoge druge. Dodatno, ne mogu da shvatim da ih niko ni ne pita u vezi sa razvojnim prioritetima, ako se već oni sami ne oglašavaju.

I na kraju, ovakvo unižavanje javnog diskursa potpunim mukom, ili svađama i ostrašćenošću, nanosi veliku štetu samo po sebi. Možda i najveću štetu u ovih šest mjeseci pretrpio je dakle upravo javni narativ, pa nam ćutanje ili pak konflikti i uvrede polako postaju normalni. Ima li veće tragedije za mladost jednog društva od toga da im lideri ne umiju pristojno ni razgovarati?

3. Na poslednjoj sjednici Odbora za prosvjetu kazali ste da se izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju vrši do sada neviđena čistka više stotina, pa i do hiljadu “nepodobnih” ljudi iz obrazovanja. Da li će to prosvjetni radnici mirno posmatrati? Očekujete li da će reagovati Sindikat prosvjete?

Po ovom pitanju imam snažan stav za koji sam uvjeren da je ispravan: Izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju se vrši do sada neviđena “čistka” više stotina, pa i do hiljadu nepodobnih ljudi iz obrazovanja, budući da izmjene podrazumijevaju reizbor svih direktora i pomoćnika direktora, ali i školskih odbora u roku od jednog, odnosno dva mjeseca od usvajanja zakona.

Nesporno je da su svakoj, pa i u oblasti prosvjete, i poželjna i potrebna unaprjeđenja, pa ako hoćete i kadrovska osvježenja. Ali ne i razaranje nosećih stubova našeg društva, što obrazovni sistem svakako jeste. A najbolji dokaz da iza svega krije loša namjera je podatak da izmjene koje je očigledno pripremila Vlada formalno potpisuje grupa poslanika, samo da bi se izbjegla obavezna javna rasprava, što je kada su ovakve promjene temeljnih propisa u pitanju, gotovo nevjerovatno, i u konačnom prelazi granice minimalnog poštovanja građana. 

I ono što je možda i najvažnije: ovim izmjenama vlast uopšte nije promijenila ono zbog čega je bjesomučno i uporno kritikovala prethodnu – način izbora direktora. Očekivao bih da nakon razapinjanja stare vlasti oko toga što ministar bira direktore, nova vlast odmah promijeni zakon upravo u tom dijelu. Nasuprot tome, dobilo smo licemjeran predlog koji otvara mogućnost da se preko noći sprovede čistka, i dovedu podobni i poslušni. A koje su krajnje namjere, vrijeme će plašim se brzo pokazati. Zapravo, već je pokazalo kroz nekoliko najnovijih primjera skandaloznih kadrovskih namještenja.

Da li će prosvjetari reagovati, treba da pitate njih. Što se mene lično tiče, ovdje je sve toliko jasno, da ja ne treba ni da dajem svoj sud koliko da izložim očigledne činjenice i potrudim se da dođu do građana.

4. Udruženja dijaspore iz svih djelova svijeta aktivno su se uključila u dešavanja u matičnoj zemlji, a koja se, prije svega tiču izmjena Zakona o registru prebivališta i boravišta. Nedavno su se obratili i Delegaciji Evropske unije, tražeći da im pomognu da zadrže biračko pravo u Crnoj Gori. Očekujte li reakciju EU po ovom pitanju?

Apsolutno. Odlučna reakcija ni domaće ni međunarodne javnosti ne smije izostati, kad i ukoliko se nastavi sa tom nakaradnom namjerom. Ona je za sad stala, nažalost ne zato što je Vlada uvidjela greške, već zato što se suočila sa za njih iznenađujućim nivoom otpora građana očiglednoj težnji da se preko koljena promijeni „krvna slika“ Crne Gore, zbog promjene demografske i nacionalne strukture stanovništva koju bi realizacija ovog politički suludog nauma izazvala. Taj pokušaj je možda bio i najopasniji i najozbiljniji od strane ove vlade, ali se na njemu pokazalo da građani jesu barijera sumanutim odlukama. Zato sam sklon da kažem da upravo ovo pitanje predstavlja crvenu liniju, koja se ne smije preći!

Naime, Crna Gora ima nekoliko desetina hiljada svojih građana u inostranstvu, među kojima je najveći broj manjinskih naroda, koji uprkos tome što nijesu od dobra pošli vani spadaju među najlojalnije građane naše države. Najveći broj njih je na privremenom radu, zbog čega nigdje bez u Crnoj Gori ne ostvaruju pravo glasa. I to pravo glasa je Vlada namjerila da im uzme. Nevjerovatno ali istinito – ista ona vlada u kojoj izgleda pola ministara nezakonito ima dvojno državljanstvo i pravo glasa u dvije države!

Dodatno, dok Ministarstvo unutrašnjih poslova ne utvrdi koji sve ministri imaju dvojno državljanstvo i pravo glasa, svako njihovo postupanje prema sopstvenim građanima u dijelu biračkog prava biće bezmalo skandal. Zato ovo pitanje svi, pa vjerujem i evropski partneri, budno prate.

5. Kako kao ekonomista ocjenjujete ovogodišnji budžet, da li je, po Vama, raspodjela sredstava bila pravedna?

Najbolji dokaz antisistema u javnim finansijama je podatak da nas je „reformska“ Vlada dovela u situaciju u kojoj Crna Gora nikad nije bila – da je tek 31. marta predložen budžet, čime je po mnogima probijen krajnji ustavni rok koji za posljedicu ima pad Vlade, da isti ni do sredine maja nije usvojen, a da se svo to vrijeme najveći broj potrošačkih jedinica nezakonito finansira zbog neadekvatne primjene instituta privremenog finansiranja.

Uz to je neustavan, budući da sadrži jednu besmislenu odredbu da stupa na snagu danom objavljivanja u Službenom listu a primjenjuje se od 1. januara 2021. godine iako smo uveliko u maju mjesecu, što je zbog povratnog dejstva u direktnoj suprotnosti sa članom 147 Ustava Crne Gore.

Osim što je neustavan, budžet je nerealan, apsolutno nepravedan ali i bezličan budući da svjedoči o odsustvu bilo kakve ekonomske vizije jer ne sadrži apsolutno nikakav novitet u bilo kojoj oblasti. Naprotiv. Oslanja se na ogromno zaduženje s početka godine, a ne nudi ni najmanje rješenje za unaprjeđenje poreske politike, efikasniju naplatu prihoda, smanjenje poreskog duga i sive ekonomije, ali ni bilo kakve nove razvojne projekte u odnosu na prošlu vladu. Jednostavno ništa vrijedno pomena i ozbiljne analize.

Jedini novitet na prihodnoj strani i „reformski domet“ je očekivanje da će od nelegalno stečene imovine biti naplaćeno čak 40 miliona eura, a pritom, da javnost zna, ni slovo nije ubodeno na izradi zakona koji bi se bavio ovom kompleksnom temom. Jednako realna je i pretpostavka da će se dodatnih nekoliko desetina miliona eura prihodovati od povećanih akciza na slatkiše, gazirana pića i alkohol, zaboravljajući da se povećanjem akciza nerijetko smanjuje tražnja, pa samim tim i prihod države po tom osnovu. A koliko je realna ključna pretpostavka održivosti budžeta o očekivanim prihodima od turizma na nivou od 65% u odnosu na 2019. godinu, ili 700 miliona eura, najbolje su kazali turistički poslenici koji su je nazvali spiskom lijepih želja. A sa spiskom lijepih želja, teretom ogromnog zaduženja s početka godine i gotovo bez i jednog novog razvojnog projekta u odnosu na prethodnu vladu, ne možemo očekivati mnogo.

A najbolja mjera pravednosti predloženog budžeta je to što je izgleda najveće pojedinačno zaduženje u našoj istoriji s početka godine, poskupljenje slatkiša, gaziranih pića i ostale akcizne robe, ozdravljanje ekonomije koje je prethodnih mjeseci na sva zvona najavljivano.

6. Po Vašem mišljenju, šta su trenutno najveći izazovi u Crnoj Gori? Koji je izlaz iz sadašnje političke i ekonomske krize?

Već sam govorio o tome da je Crna Gora na prekretnici. Prethodna vlast se suočila sa neophodnošću rješavanja svojih nemalih anomalija, a nova sa sopstvenom vrijednosnom i upravljačkom ograničenošću, koja ruši institucije pod izgovorom potrebe demontaže prethodne vlasti. Zato kao jedini put vidim novo regrupisanje na političkoj sceni i okupljanje zdravih, podmlađenih, reformisanih i suštinski evropski orjentisanih građanskih snaga, koji će se vrijednosnom i intelektualnom superiornošću izdići iznad klerikalizma i primitivizma kojem nažalost svjedočimo, i prevazići stare boljke.

To jeste neka vrsta pomirenja, ali i ovaj termin se danas nažalost zloupotrebljava. Pomirenja ima sa svima onima koji imaju političkih i drugih razlika, ali su utemeljeni na civilizacijski prihvaćenim vrijednostima. Ja ne vidim način za pomirenje sa onima koji propagiraju vrijednosni sunovrat, pa osuđene ratne zločince pokušavaju nametnuti kao uzore mlađim generacijama. Sa njima niti treba niti može biti pomirenja, jer im je mjesto na marginama političkog života.

Dakle, regrupisanje građanskih snaga nije i neće biti jednostavan proces, posebno kada trenutnu većinu, i pored sasvim ogoljene nesposobnosti, na okupu drže dva važna činioca: mržnja prema staroj vladajućoj garnituri i strah od gubitka novih vanrednih izbora, koji se očigledno naziru. No, strah i mržnja mada snažni, nikad u istoriji nijesu pokazali trajnost. Naprotiv, sve što je bilo zasnovano na njima, propadalo je.

Zato se nadam da će nas teški ispiti koji podrazumijevaju kvalifikovanu dvotrećinsku ili tropetinsku skupštinsku većinu, poput potrebe izlaska iz vd stanja u sudstvu i tužilaštvu, postizanja dogovora oko izbornog zakonodavstva, kao i mnogi drugi, gurati upravo u pravcu traženja zajedničkih rješenja. U taj proces mora snažnije da se uključi i međunarodna zajednica, ali i naša intelektualna elita, i to mnogo više nego što je to do sad bio slučaj. Jer, put je težak i pun nepovjerenja, a mi smo na početku.