Ako je neko mislio da je licemjerje GP URA u danima iza nas dostiglo vrhunac, grdno se prevario. To se desilo danas, kada je ova zalutala partija osudila izjavu ministra pravde i ljudskih i manjinskih (?!) prava, Vladimira Leposavića.
Trebalo je URI čak više od jednog dana da se sjete i da sklepaju saopštenje kojim bi osuduli skandaloznu izjavu ministra iz Vlade koju oni podržavaju. Iznenađeni su i u nevjerici zbog stava koji je Leposavić iznio. Nije iznenađena predsjednica nikšićkog odbora URE, Tatjana Bečanović, koja sa Leposavićem dijeli identičan stav koji je, takođe, u susret parlamentarnim izborima prošle godine saopštila na javnom servisu. Nijesu je, istina, ovako javno osudili i ogradili se od njene izjave, kao što su to uradili sa ministrom Leposavićem, što je u suštini i jedina ispravna reakcija, ali dobro, makar smo na licemjerje navikli kad je ova partija u pitanju.
Zamislite čuda, svi u Crnoj Gori su znali za sklonost ministra Leposavića da relativizuje zločine na ovaj način, ali je to iznenadilo prvog bezbjednjaka Crne Gore od cijeg pendreka, kako nam on sam reče, pola države ne spava, kao i njegovu partiju. Ali zato Leposavić spava i ne brine da će ga neko pozvati na informativni razgovor zbog širenja mržnje i netrpeljivosti. Kratki su, izgleda, prvi pendrek i ruka pravde da dodju do njega.
I kada govorimo tome ko spava, a ko ne spava, jedno je sigurno – nakon izjave ministra Leposavića, Bošnjaci, Muslimani i ostali manjinski narodi u Crnoj Gori sigurno više nemaju miran san. Ne zato što su nešto krivi, nego zato što ministar u državi u kojoj žive relativizuje genocid u kojem je stradalo preko 8000 nedužnih građana. Lijepo je novi ministar riješen da se bavi zaštitom ljudskih i manjinskih prava, nema šta.
Da je sreće, odnosno da je URA zaista građanska partija riješena da očuva međuvjerski i međunacionalni sklad u Crnoj Gori, istog momenta nakon što je ministar izrekao spornu tvrdnju, oni bi od premijera zahtijevali da ga hitno smijeni. Ukoliko se to ne bi desilo, njihovi članovi u Vladi bi podnijeli ostavke, a njihovi poslanici pokrenuli pitanje povjerenja istoj. Ovako, imamo nemušto saopštenje kao pokušaj osude sporne izjave koje, kad se sve sabere i oduzme, bolje da nijesu ni davali.